HRVATSKI VOJNI PREPOROD – Hrvati postaju najmoćnija regionalna vojna sila?

Kako piše zagrebački „Globus” Hrvatsku očekuje vojni preporod; po ovom nedeljniku naš zapadni komšija je na dorom putu da postane najmoćnije regionalna vojna sila.

Kako Globus navodi u svom članku, koleg potpisuje Jan Ivanjek, uvođenjem izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D(r) Kiowa Warriora službu Hrvatskog ratnog vazduhoplostva ostvaren je golemi tehnološki iskorak, pošto navodno niti jedna zemlja u njihovom susedstvu ne raspolaže ni približno toliko sofisticiranim izvidničko-borbenim helikopterima.

Globus dalje poseća da prvi ozbiljni koraci u modernizaciji hrvatske vojske su poduzeti još 2015. kada su nabavljene samovozne haubice i pokrenut je postupak nabavke OH-58D(r) Kiowa Warriora, a pojačan 2017. je aktualni ministar obrane Damir Krstičević odlučio da Hrvatska mora da nabavi višenamenske borbene avione.

Ministar Krstičević u vezi toga i rekao:

„Ponosan sam što je ova Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem povećala vojni budžet nakon šest godina pada. Upravo je podrška premijera Plenkovića bila ključna u donošenju odluke da nabavljamo novu eskadrilu višenamenskih borbenih aviona. Vratili smo i fokus na čoveka, vraćamo hrvatskom vojniku dostojanstvo i vojsku u naše gradove. Sigurnosna paradigma se promijenila i radimo na uvezivanju svih dijelova sustava u cjelinu kako bismo mogli odgovoriti na nove ugroze i rizike. Započeli smo i proces tranzicije i pomlađivanja Oružanih snaga novim zapovjednim kadrom, školovanim u inozemstvu i s iskustvom iz Domovinskog rata. Potičem filozofiju zdravog natecanja i želim da budemo brži, bolji i spremniji odgovoriti na izazove pred nama. Kao što mi je američki ministar obrane Džejms Matis je rekao: ‘Hrvatska je mala zemlja koja se bori iznad svoje kategorije.’ Promene koje provodimo osigurat će bolju budućnost i napredak te nove sposobnosti neophodne za odgovor na izazove koji dolaze”, zaključuje ministar.

Globus još navodi da je program OH-58D, ukupne vrijednosti 205 miliona kuna, (oko 30 miliona evra) najaktualniji je dokaz da je Hrvatska već duboko zagazila u smeru ozbiljne revitalizacije svoje vojske. a da je ulazak OH-58D(r) Kiowa Warriora u službu i ključna stepenica na putu prema nabavci borbenih helikoptera poput AH-64 Apacč.

Takođe, ovaj liost navodi da hrvatska vojska je kupila i samovozne haubicePzH 2000, koje su kako se navodi u članku, verovatno među najboljima na svijetu.

„Kao i helikopteri, haubice PzH 2000, kojih će 12 biti u operativnoj upotrebi, prije nekoliko nedelja su imale su svoje prvo gađanje, a projekt njihove nabavke je koštao oko 440 milijuna kuna, u što je ušla i modernizacija i prilagođavanje zahtevima te potrebi za umrežavanjem s ostalim snagama: ovaj sistem predstavlja izuzetan napredak u sposobnostima pružanja precizne vatrene podrške, a s dometom od 60 km ostaje daleko izvan dosega zastarelih sistema kojima raspolažu potencijalni protivnici”, piše Globus.

Na kraju Jan Ivanjek u Globusu i precizira da konačno kreće i opremanje borbenih vozila Patria AMV daljinski upravljanom vatrenom stanicom izraelskog Elbita; te da sada će samo osam borbenih vozila dobiti kupolu UT30Mk2 naoružanu 30mm topom Mk44 Bušmaster II i protivoklopnim sistemom Spajk. Tako će za 94 miliona kuna AMV-ovi postati borbena vozila pešadije, a ne samo oklopni taksiji.

„Ključne sposobnosti razviće se i planiranom nabavkom eskadrile bespilotnih letelica, iako o tome konačna odluka još nije donesena, a ne zna se ni koje letelice bi se nabavljale. Nužna nabavka barem 12 letelica srednjeg do velikog dometa i prateće opreme i podrške mogla bi koštati i nekoliko stotina miliona kuna”, ističe Globus.

Najambiciozniji, ali i najvažniji projekt ostaje nabava višenamenskih borbenih aviona. U vojnom proračunu za iduću godinu već je odvojeno 350 milijuna kuna za prvu ratu financiranja te nabave. Prema ministru Krstičeviću, u 2018. izvodit će se prilagodba infrastrukture za prihvat novih aviona. Dok se ne objave ponude, neće se sa sigurnošću znati koliko će cijeli program koštati, no iskustva drugih zemalja upućuju da će biti riječ o ukupnoj cifri između 500 i 800 milijuna eura za 12 aviona. K tome treba reći da bi svakako bilo nužno, nakon isporuke i uvođenja u službu 12 novih lovaca, pristupiti i dokupu još barem njih šest.

Jedina dva ozbiljna kandidata su švedski Gripen i američki F-16 iz tri moguća izvora: SAD-a, Grčke i Izraela. U suštini, obje su opcije odlične. Sve donedavno, kada je opstanak lovačke komponente visio u zraku, te se u najboljem slučaju moglo nadati nabavi aviona za operativno gotovo smiješni air policing, Gripen je nesumnjivo bio najprimamljivija opcija. Jednostavan, s niskim operativnim troškovima te malim infrastrukturnim i logističkim zahtevima pružio bi najekonomičniju platformu, unatoč visokoj nabavnoj cijeni.

F-16

„Od tri varijante F-16 koje se razmatraju za nabavku radi modernizacije Hrvatskog ratnog vazduhoplostva, najmoćnija i najnaprednija je izraelska F-16C/D Barak/Brakeet. Većina elektronike je izraelske proizvodne, kao i radar, paleta oružja te posebno napredni sistemi za elektronsko ratovanje i protivradarsku borbu, deo kojih je smešten u proširenoj “grbi” na leđima dvoseda. Maksimalna težina polijetanja je povećana za čak 2,5 tona u odnosu na standardne F-16, na 21.770 kg, što je gotovo osam tona više od Gripena C. Nitko na svijetu nema svu opremu kojom raspolaže ova inačica, a s obzirom na to da Izrael ima jednu od najsofisticiranijih vojnih industrija, ne treba dvojiti da su F-16 Barak među najnaprednijim borbenim avionima uopće.

Treća opcija, trenažno borbeni FA-50, nema što tražiti u konkursu za višenamenski borbeni avion. No u idućem decenijama, nakon što novi lovci budu uvedeni u službu i finansijske prilike to dopuste, FA-50 bi se mogao razmotriti kao napredni trenažer za lovačku obuku i sekundarni zadatak vazdušne potpore, za što je inicijalno i razvijan. U toj ulozi bio bi to odličan avion.

U delu javnosti postoje i neke nedoumice zašto se uopšte kupuju borbeni avioni, posebno nakon sumnjivih požara u Dalmaciji, kada su se pojavile teze da bi bilo bolje kupiti još kanadera. To proizlazi iz neznanja autora koji ulaze u tematiku koju ne razumiju. Hrvatska ima jednu od najvećih protivpožarnih flota na mediteranskom prostoru, a bez obzira na broj aviona, noću i po buri požar se ne može gasiti iz zraka. Požari su odgovornost i Hrvatskih šuma, koje bi morale zimi krčiti i održavati putove, što evidentno ne čine, pa teret saniranja njihove nebrige pada na vojsku i vojni proračun. Druga stvar je činjenica da se Canadair CL-415 više ne proizvodi. Dakle, nema se gđe kupiti”, zaključuje Ivanjek na kraju članka za zagrebački Globus.

(Jutarnji / Srbin.info)